ŠTO SU BIHEVIORALNO-KOGNITIVNE TERAPIJE?

    Bihevioralne i kognitivne terapije su psihološki, znanstveno
    zasnovani pristupi za koje istraživanja pokazuju da su efikasni
    za širok raspon problema. Klijenti i terapeuti zajedno rade na
    identificiranju i razumijevanju problema u terminima odnosa
    između misli, osjećaja i ponašanja. Pristup je obično usmjeren
    na teškoće ovdje i sada i oslanja se na razvijanju zajedničkog
    shvaćanja klijentovih problema između terapeuta i klijenta.
    To vodi ka utvrđivanju individualiziranih, vremenski ograničenih
    ciljeva i strategija tretmana koji se kontinuirano prate i procjenjuju.
    Bihevioralni i kognitivni terapeuti rade s pojedincima, obiteljima
    i grupama. Ovaj se pristup može koristi u pomoći pojedincima
    neovisno o njihovim sposobnostima, kulturi, rasi, spolu ili seksualnoj preferenciji.

    Bihevioralni i kognitivni terapeuti su obično zdravstveni
    radnici, kao što su medicinske sestre, psiholozi, liječnici,
    socijalni radnici, savjetnici i sl. Dok svi bihevioralni i
    kognitivni psihoterapeuti dijele gore navedene principe,
    pojedini terapeuti mogu se proglašavati kognitivnim
    terapeutima, bihevioralnim terapeutima, kognitivno
    bihevioralnim terapeutima, ili racionalno emotivno
    bihevioralnim terapeutima. Ovi različiti nazivi često
    odražavaju preferenciju i trening pojedinih terapeuta za
specifične tehnike kojima se ili direktno suočavaju s problemnim mislima, pretpostavkama i vjerovanjima (kognitivni terapeuti), direktno usmjeravaju na ponašanje (bihevioralni terapeuti) ili za kombinaciju tehnika koje su usmjerene na misli i na ponašanja (kognitivno bihevioralni terapeuti i racionalno emotivno bihevioralni terapeuti). Ma koji od ovih naziva koristili, obično se pristup naziva BKT. Ono što je najvažnije, svi terapeuiti imaju za cilj pomoći klijentima u dostizanju željenih promjena u načinu mišljenja, osjećanja i ponašanja.

    U sljedećem primjeru opisano je kako misli, osjećaji i
    ponašanja mogu utjecati na nas.
    “Sue je gotovo zaspala i, prije no što je uspjela podići
    slušalicu, telefon je prestao zvoniti. Već neko vrijeme
    je patila od anksioznosti i depresije. Odmah je pomislila na
    svoju kći Lizu koja je nedavno preselila u London. Pomislila
    je “Sigurno se nešto dogodilo Liz! Sigurno je zvala policija
    da me obavijesti kako je Liz imala tešku nesreću”. Pri
    pomisli da se nešto dogodilo Liz, osjetila je kruljenje u
    želucu i lupanje srca. Misli su joj nekontrolirano navirale i
    prestrašila se da gubi razum. Pokušala je nekoliko puta
    nazvati Lizin broj, ali nije bilo odgovora. To je smatrala dodatnim dokazom da se Liz desilo nešto loše. Osjećala je takvu paniku da nije mogla zaspati čitavu noć, usprsko dodatnoj dozi lijekova. Bila je prestravljena razmišljajući o svemu što se moglo dogoditi, pa je čak pomišljala da nazove neku od Londonskih bolnica. Sljedećeg je jutra saznala od Liz da je ostala prespavati u kući svoje prijateljice i da je s njom sve u redu. Usprkos tome, ostala je uznemirena i nemirna tako da nije mogla otići na posao.”

ŠTO SE DOGAĐA U BIHEVIORALNO KOGNITIVNIM TERAPIJAMA?

U bihevioralno-kognitivnim terapijama terapeut i klijent suradnički nastoje:

• razviti zajedničko razumijevanje klijentovog problema
• utvrditi kako to utječe na klijentove misli, ponašanja i osjećaje u svakodnevnom funkcioniranju.

    Na osnovi razumijevanja svakog pojedinog klijentovog
    problema terapeut i klijent zajedno rade na postavljanju
    ciljeva i usaglašavaju plan tretmana. Terapija je usmjerena
    na osposobljavanje klijenta za generiranje novih rješenja
    vlastitih problema, koja su korisnija od trenutnih načina
    suočavanja. To često podrazumijeva da klijent isprobava
    nova rješenja u vremenu između terapijskih susreta.

    Terapija se organizira kroz određeni dogovoreni broj
    seansi. Broj potrebnih seansi ovisi o prirodi i težini
    klijenotovog problema. Seanse se tipično zakazuju na
tjednoj osnovi, traju jedan sat. Ukupan broj obično iznosi 10 do 15 susreta, premda terapija u pojedinim slučajevima može biti i značajno kraća ili duža. Po završetku tretmana klijent i terapeut se obično dogovoraju o određenom manjem broju susreta za praćenje i održavanje postignutih rezultata.

KOD KOJIH PROBLEMA MOGU BKT BITI KORISNE?

Provedena su brojna istraživanja efikasnosti bihevioralnih i kognitivnih terapija. Rezultati pokazuju da je to efikasan oblik psihoterapije, osobito u tretmanu sljedećih poremećaja:

• anksioznosti i paničnih napadaja
• fobija (npr. agorafobije, socijalne fobije)
• sindroma kroničnog umora
• depresije
• opsesivno-kompulzivnog poremećaja
• poremećaja u ishrani
• seksualnih i partnerskih problema
• problema kod djece i mladih
• općih zdravstvenih problema
• kronične boli
• loših navika (npr. tikovi)
• ljutnje
• zlouporabe droga i alkohola
• shizofrenije i psihoza
• problema povezanih s teškoćama u učenju
• bipolarnog poremećaja
• posttraumatskog stresnog poremećaja
• poremećaja spavanja

    Pojedinačni letci o mnogim od gore navedenih problema mogu se dobiti
    kod British Association for Behavioural and Cognitive Psychotherapies
    (BABCP).

    Bihevioralne i kognitivne psihoterapije mogu se koristiti nezavisno ili u
    kombinaciji s lijekovima, zavisno o težini i prirodi svakog klijentovog
    problema.

    KAKO MOGU PRONAĆI TERAPEUTA KOJI MI MOžE POMOĆI KORISTEĆI
    NAVEDENE PRISTUPE?

Kontaktirajte svoje nacionalno udruženje – detalji se nalaze na Web stranici o udruženjima članicama EABCT.

(Reproducirano dozvolom BABCP)